--------------------------------------------
Magnolija je procvjetala ispred prozora,
Magnolija je procvjetala ispred prozora,
svojim nježnim cvjetovima.
Kao da nikad prije nije cvjetala
I kao da je nikada prije nisam vidjela.
Ali njeni cvjetovi jesu uvijek novi.
Jedan isti izvor života,
a cvjetovi se pojavljuju i nestaju uvijek iznova.
I nema tuge u tomu, jer drvo i život traju.
I uvijek iznova rađaju.
Kao i uvijek novo sada,
U kojemu sada nema ničega osim ove krhke ljepote što treperi na vjetru.
Postoji li ikada išta osim sada i ovdje?
Može li postojati?
Što još postoji u ovom trenutku osim drveta pod prozorom i njegovih lijepih cvjetova?
Koliko ljudi se rađa i umire, pati i raduje u ovom trenutku?
Koliko zasebnih svjetova postoji u ovom trenutku?
Koliko treptaja, nastajanja i nestajanja, želja i nadanja, pokušaja i nastojanja, odlaženja i vraćanja?
Zvuci, svjetlo, toplina i moj pogled dodiruju nježne cvjetove.
Je li moguće da postoji u ovom trenutku još nešto?
copyright: Eloratea
