Koliko puta
Rekoh
Piši samo ljubavne
A onda dolete zmajevi
Kad oči usahnu
Skineš osmjeh sa lica
Ti davno zaboravljena i napuštena duša
Kavez se od tijela
Raspada
Još jednom se okreneš
Oko sebe
Nema ništa u očima
Tek samo igra
U kojoj glumci
Postaju uloge
Likovi iz drame
Određuju im živote
Ona mala čestica tišine
Zatrpana gomilom zaborava
Neprekidno kaos i rane
U kristalima
Odvraćanje pažnje
Stojiš na istom mjestu
Svejedno
Ležiš ili ne postojiš
Jesi li trebala kuda ići
Svjetlo i sjena
Igra je istog stvora
Prikrada se, poigrava
Dopušta borbu
Uništeno pokoljenje
Matrica postaje vidljiva
Kao prije
Tvog prvog rođenja
Kada su bila samo uvjerenja
Zašto i ne bi
Do sada sve je po planu
Što je matrica veća
Kavez
Opsjena
Više od toga
Elementi boga
Sve moguća za svijet koji drži u šakama
Što je Atlas stvarno nosio na leđima
Kad probaš iz mreže
Na tom mjestu se zgusne
Izgleda
Ne postojeća
Dodatni elementi su komplikacije
Masovna i auto kontrola
Denucijacija u ime spašavanje tebe samoga
Od težnje bića sa srcem slobode u grudima
Vlastitog holograma
Uhvaćena
U matricu od sebe veću
Ona ju kopira
Tako kopiramo sebe u malim razmjerima
Pa smo od divova postali
Minijature
Jeli Venera iz Willendorfa*
Bila inkubator
Transmisija izgubljenog manipuliranog duha
U tijela ove planete
Unutra i vani
Duh šuti i gleda
Kako da se nosi sa materijom
Iz nematerijalnog svijeta
Može li ubrzati ritam, brzinu sinusoida
Kako bi materija bila razložena
Zašto vam je žao ovoga svijeta
Zar pristajete
Biti zarobljeni milijunima
Svjetlosnih ljeta
Radi tog dodira, okusa, hrane i kuknjave
Sloboda je tu, samo što nije
Nekako nam se ne da
Pozivamo učitelje
Oni dolaze
Ali ne odlaze
Zapliću se
Tako je privlačna sila
Svaki ima sljedbenike
Oni u stvari služe boga
Ljude je lako uvjeriti
U svaki mađioničarski trik
Čitanja
Zapisa u nama samima
Jer majstor je poslan od režisera
Ne da bi spasio
Zemaljsku raju
Već da kraljevstvo što duže traje
Pitam se kakva je korist od toga
Koristi li nas
Kao stabilan izvor energije za svoje vlastito postojanje
Uživa u svijetu igrokaza
No vjerojatno je to sve isprepleteno
Pa tu ima od malih opekotina
Do udara visoko naponskog groma
Dolaze stalno
Koji ovaj svijet razvijaju
Pitanje za koga
Jeli čovjek postao sretniji
Završetkom kamenog doba
Pored učenika, mađioničara, opsjenara
Vračeva, znanstvenika, dinosaurusa
I ostalih roda i izroda reptila
Sve to je časna bulumenta
Slugu
Onog koji je stvorio jednoroga
Neznanje o ljubavi
Najviše nas košta
Kako da shvatimo
Ljubav je posve obična, jednostavna, ne uvjetna
Mali ego a i onaj veći
Odmah će reći
Ne, ne
Nije tako
Pa ja te volim
Budi samo moja
Mili
Ako odeš od mene
Otrov ti ne gine
Ljubavlju zovemo
Povuci, potegni
Natežemo se usred zaborava
Ugledavši bljesak komadića stakla
Odmah se okrenemo
U tom blicu
Sreća na s čeka
Vrhunac ljubavi vodi do boga
On je na najvišoj točki
Ljudi su lakovjerni
Pa bilo koja budalaština
Ponovljena tisuće puta
Postaje vjerovanje
Nacisti su to dobro znali
Imali su pristup skrivenim znanjima
Koliko se god danas tom okultnom smijali
Uspjeli su
Privesti svijet
Novom svjetskom redu
Skrivenima
Stotine i tisuće
Ništa ne znače
Godine su vrijeme
Vrijeme je iluzija
Još jednom vam pišem
Iz koncloga
Zvanog Zemlja
Navodno ona je živa
Nešto se buni
Da tako je
Samo su njeni resursi duha
Zarobljeni
Deportacije su u toku
Na ulicama
Poslovima
U i izvan poduzeća
U stanovima, gradovima
Ulicama i bankarskim sustavima
Na čijoj strni je državna sila
Kao tampon da ta manjina
Iza zastora
I dalje s nama upravlja i manipulira
Jedna od varijanti
Ne bića
Iskušenje samoga sebe
Podijeljenog u nama samima
Možda je tu stvar sadizma
Mazohizma
Kažnjavanja
Bičevanja po leđima
Discipliniranog klečanja
Za neposluh razbijena glava
Polomljena rebra
Uvijek se nađu dvije letve
Pribij na križ tog
Neposlušnog jadnika
Deportirani iz drugih mjesta
Čudnih oblika
Za koja nismo čuli
Uvijek su među nama
Pomažu ili odmažu
Što je ispravno
Napuštanje ili produženje
Stanja koje je subliminalna patnja
Sjećaš li se nekog perioda
Kada nisu tekli potoci krvi
Navodno
To nas čeka
Zlatno doba je s one strane
Vrata
Otvorite ulaz hrabrima
Samo da ne bude isto stanje
Prednja pokori
Odlazak, kruženje astralom
Ma što to značilo
Jeli zemlja ravna ili je kugla ploča
Duh to gleda
Da mi je sresti tog majstora
Koji nam programira živce
Zar nismo mogli
Biti ljudi od kamena
Da, silna je to energija
Poput Černobila **
Na kraju godinama uništavamo samo sebe
Vodopadi
Ljepota cvijeta
Sve je to film koji nam se pušta
Lutajući po izgubljenoj stvarnosti
Prigrlivši izvanjsko
Nismo uspjeli nadići
Boga
Matrixa
Podržavamo kopiju stvarnosti
Klanjajući se stvarima
U biti ne znamo
Ni gdje smo
Ni tko smo
Naše znanje ne postoji
Sve je to prepričavanje
Tuđih priča
Zato kopajte dalje
Iza zidova, mreže, sjene i prevare
Nalazi se sloboda
*http://bs.wikipedia.org/wiki/Venera_iz_Willendorfa
**http://bs.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cernobil
Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com
