Kako je sve počelo
Ni bombastičnim riječima
Ni fantastičnim slikama
Tišina je zvuk koji spava
Višedimenzionalnost unutar višedimenzionalnost
Dimenzije nisu nivoi postojanja
Samo podjela stvara dimenzije
Dimenzije da bi opstale stvaraju nivoe
Nijedan nivo nije nivo znanja
Sve su postojanja vjerovanja
Jer što san može stvorit
Osim sanja koji se recikliraju
Kao i misli
Nadstrešnica nad ljudskim glavama
Zarobljeni u tijelima, oklopima
Struja cijeloga toka
Jedinstveno polje
Razvoj matice unutar matrixa
Očekivanja i nadanja
Na pustopoljinama
Podignutih i srušenih gradova
12 ili 24, svejedno
Isto se okreću u tunelu kaleidoskopa
Čemu služi borba
Neprekidno prebacivanje odgovornosti na ljudsku rasu
Koju su bacili dolje na koljena
Propovijedaju i danas svoja uvjerenja
Navodno nam tako dobro pomažu
Vode nas po drugim planetima
Zemlja se ne okreće oko sunca
Kako nas filaju sa glupostima
Idući toliko daleko
No spirala je bila prije ljudskog broda
To nije mogućnost
Već odabir
Da zmija nije gospodar
I ako su je uspirali
Kako bi nas programirali
Taj svaki znak dodirivanje našeg r-kompleksa
Padanje do bezdana
Podjele lijevo i desno
U opće ne postoje razne ideje
Sve je to obmana
Kako bi smo ostali
U zatvoru, na kraju jednog svemira
I kojega ako kreneš dalje
Ispada se, brate, sestro
Pada izvan besmisla
Nema ništa
Ni svemira ni slobodne volje
Ni diktatora
Koračam dolinom suza
Krv prepuna tuge
Zadah konca, kraja
Ni svjetla, ni oblaka
Slomljena srca
Izgažene duše
Međusobna ratovanja
Ne postojeći dinosaurusa
Svijet okrenut naopačke
Ništa se ne mijenja
Priče iz matrice
Bez happy enda
Najnovije vijesti
Ispod zemljine kore
Crvi rastu
Prijete gušterima
Elementi tuge
U stvaranju atoma
Koliko mačeva
Probija tijelo
Civilizacija smrti
Umire k'o jedno
Od sebe samog'
Spasa ti nema
Bačeno srce
Kome si ga dao
Naivno uvijek
Brži od smrti
Uplašena ljudska mašina
Sa programiranim emocijama
Izgubljena, nađena
Ponovo zatvorena
U kavez beskrajnih opita
Uzničara
Sa oštrim iglama
Ja nisam izuzetak
Već pravilo
Što misliš
Nije se mudro suprotstaviti' svijetu
Vjeruješ u bolje sutra
Ne činjenja
Za tebe će biti gore
Takav je zakon ovog poretka
Svijetom vladaju psihopatokrati
Što da ti kaže jedna žena
Ti pođi dalje
Sam si
Ništa nema
Nitko iza tebe ne stoji
Nema uvjeta
Pripada ti sloboda
Pozdravljam te ljuta rano moja
Jauci do koljena
Dolinom smrti hodiš
Tijelo bez tkiva
Duša bez miraza
Ništa nije na prodaju
Taj put kuda ideš
Ne njemu nema potreba
Uzet ćeš
Mač ili žezlo
Udariti srce svemira
Vrijeme je da dođe
Sve na svoje mjesto
Oni koji se pačaju
U putovanje bez ograničenja
Vrijeme je za udarac po prstima
Ljubav je bezuvjetna
Nije budala
Ne boj se izgubiti ovo postojanje
Kataklizma je spremna
Tvoj cilj je udariti srce mašine
Zauvijek dokinuti
Zakon robova
Zakon bogova
Jer sve to društvo
Gore na nebesima
Nije ništa bolje
Od tebe
U najgorim tvojim danima
copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com
