Ukupno prikaza stranice

srijeda, 7. ožujka 2012.

Ti




Ti što si stvaran, rođen i nestao u trenu.
Dali je to sveta trojica?
Kažu život je između.
Padaš, ustaješ, učiš se da hodaš
Izgovaraš prve riječi, učete.
Stalno ti govore rasteš.
Počinješ misliti
Misliš da si snažan.
Tražiš svoje mjesto
Na ovoj planeti.
Shvataš kako si majušan.
Ko skot vučeš
I neshvatas zašto si se rodio?
Zašto se mučiš?
Prihvatiš da ti je tako suđeno.
Zašto ti je tako suđeno?
Nepitaš zašto poštuješ i vjeruješ
U zakone koje uopće neshvatas.
Tako je zapisano.
Um ti je zamagljen onim što si morao naučiti.
Učili su te svemu
Nisu te samo učili da misliš.
To i nemaju namjeru.
Kome treba neko ko misli?
Netreba mu može samo smetati.
"Zašto misliš kada je sve zapisano"
Uništili su ti život
Čeka se tren kada te neće biti.
Živiš iz trena u tren
Nadajući se za bolje sutra.
Upadaš u sve veći glib
Neznaš kako iz njega izaći.
Vidiš znoj, suze strah, tugu, krv .....
Pitaš se dali ćeš uspjeti vidjeti
Sreću, ljubav, blagostanje ..
Gdje ti nestade ona radost?
Ko je ukrade?
Tako mijenjaš trenutke
Lutaš krugovima.
Spremaš se za postojanje ili nepostojanje
I tu si u dilemi.
U svakom trenutku misliš
Deliš se sam sa sobom
Neshvatajući da u stvari ti nemisliš
To su misli drugih, nametnute misli.

Prijatelju moj, upali svjetlo
Uknjuči svoj mozak.
Nedaj da drugi misle umjesto tebe
Za bilo što pitaj sebe
Nemoj da si nakovanj
Nedozvoli da po tebi lupaju čekićem.

S ljubavlju iz dna duše ..
Svako dobro.

copyright: Mače Mačka