Ukupno prikaza stranice

nedjelja, 3. lipnja 2012.

Zamagljivanje stvarnosti



Iluzijom novo otkrivenih istina
Sluđeni um
Još luđi
Puštaju li oluje da zavrte vjetrenjače
Dojmljivost događanja
Sve se vrti u jednom mjestu

Događaji su
Prije svih knjiga postanka
Uzimanje osobnih karti
Prije predavanja
Imaju listu onih
Koji slabo ili ne govore
Toliko elektronike
Podložnost elektromagnetskih tijela
Uvjetima svijeta
Nema mjesta za duše
Njima ne znače slike
Struja postoji i bez duha
Život je nadogradnja
Atoma programiranih putanja
Ne mogu dalje od toga
Metafizika postojanja
Duh ulazi u materiju
Pristaje biti zarobljen
Tko se s kim i s čim iskušava
Stvarajući holograme predstava

Materiji se to dopada
Dobiva nešto što s njome upravlja
Posve joj je svejedno kuda se vozi
Radi dramatike
Umu je pridodan ego
Oni su kormilari
Samo zaboravljaju da nisu vjetar u leđa koji ih gura
Po toboganima,  tunelima, autostradama, zrakom i prema zvijezdama
Zarobljena duša, dio boga, duh u boci
Juri ne birajući visinu, broj dimenzija
No nikako izaći iz toga
Kad prođeš jednu
Stvori se druga
Ne nekima si bio u snovima
Poznate se čine
Čak dodirna mjesta kontrolnih točaka
Tiltaju ti ugrađena sjećanja
Karambol, smrt automobila
Dok se tijelo muči umirući
Ti si već izvučen iz
Iz smrskanog vozila
Prebačen u novi bolid
Koji u sljedećoj vožnji
Vozi ulicama mraka
A sve ti je vidljivo
Kao za vrijeme najsunčanijeg dana
Privid ne određuje tvoje sposobnosti
Niti mogućnosti
U stvari ne biraš
Kao nekad poštar
Na dugim linijama
Promijeniš konja
Juriš dalje
Misliš da ta vreća sa pismima nešto znači
Sve je to složeno radi tvoga puta
Ostalo je usputna zabava
Zaleti se
Provalija te čeka
Preskoči
Ti to možeš
Jer samo u tvoj glavi
Stijena je tako čvrsta
Da kost puca
Stvarnost si zamijenio svijetom stvari
Zato leti
Ne trebaš krila nisi ptica
Kao da preletiš ispred širokog platna
Na kojem je u toku projekcija

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com