Strepnja, isčekivanje
Danas je dan
Kad glava pada
Zora budi uspavano lice
Čuju se tihi koraci
Tišina visi sa zidova
Kao slike na kojima ništa nema
Iskušenje nasilnog pada
Na vlastitoj koži
Snovi prepuni razočaranja
Ne završene priče
Srušeni svjetovi
Na odlasku
Tijelo prokuha
Na visokoj voltaži
Događa li se isto
Kad' autom proletiš
U zavoju
Ne svladavajući krivinu
Materija u srazu
Uz eksploziju
Za brže ubrzanje
Čijim putem duša putuje
Prema vrataru
Ili s vraća na mjesto
U vrijeme prije toga
Da smanji gas
I proveze se iznad
Po liticama
Kraj mora
Još malo nervoze
Uzničar otvara vrata
Bez želja
Bez htijenja
Sve se odvija po pravilu
Zadnjeg dana
Sata koji otkucava
U zadnjim minutama
Pravilo ima svoj broj
Kao i brojevi zatvorskih čuvara
Publika je na mjestu
Napeta u čekanju
Egzekucije
Zadovoljene pravde
Narušavanje sklada
Svaka smrt
Vraća priču početku
Taj nevidljivi plan
Sa najmanje detalja
Izvršava se voljom
Pravog gospodara
I njim će jednom
Glave biti sječene
Tijela obješena
Strujom spržena
Metkom dokrajčena
Živci vibriraju
U tijelu nelagoda
Napetost raste
Od smijeha do muke
Onima na pozornici
Znoje se ruke
Gledalište
Šumno diše
Mišići su zatežu
Pred izvršenje
Druga stvarnost
Na križanju se dijeli
Prolaze slike
Uniforme, lica
Publika pažljivo prati
Osuđenik lakog koraka
U njegovoj glavi
Već
Vojska anđela
Doček sprema
Čuje se pjesma
Duša se igra
Trenutak tek
Do ushićenja
Povratak
Zagrljaj oca
Tek sekunda dijeli
Tijelo je
Dovezlo dušu
Do vrata
Koja odgovaraju namjerama
Čuvar
Se makne u stranu
Kada
Osuđenik
Prođe
Nestaje njega
Vrata
Ostaje
Samo zid
Vjerovanja
Progonitelji
Ostadoše na drugoj strani
Još, neka se muče
Čekajući na svoj red
Na ulici
Poslu
Kod kuće
Ta smrt je tako bliska
Vodič
Između
Zemaljskog pakla i
Nebeskog raja
Što vodi ovu ruku da piše
Tamo gdje stižeš
Visoko podignut
Iznad
Transparent
Dobro došao putniče
Ps.
Možeš umrijeti u strahu, ništa se dogoditi neće, umrijeti u veselju ista stvar je, svejedno je koji izabereš način, povratak kući ti je osiguran, kad uđe vlak u stanicu, ostavi sve stvari, tamo gdje ideš ništa ti ne treba, tamo sve imaš, važno je da nosiš samu sebe, dušo moja.
Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com
