Sve je veliki san
Uvučeni smo u njega
Bez vlastite volje
Oni koji govore da smo sami izabrali
Također su u snu
Zarobljeni u umu sanjara
Taj osjećaj da nešto nije u redu
Kao i naš zaborav
Zapleteni u san
Sanjajući život
Neodlučni u strahu
Sa vječnim ako
Ne poduzimamo ništa
U neprekidnom sukobu
Sa samima sobom
Neovisno o odrazima u ogledalima
Mi neprekidno sklapamo ugovore
Sa paklenim umom
Koji naše biće drži
Zalijepljeno za san
Kada uđemo u knjižnicu
Police su prepune snova
Uz onaj opći i naš pojedinačni san
Uzimamo druge snove
Iz potrebe da pronađemo sebe
Dalje se zaplićući u sanjanje
Koje nas vodi sve dublje
Zar nije dosta pakla
U ovom snu koji pojedinačno
I zajednički sanjamo
Tko je zarobio svjetlost
Tko je potaknu san
O namjeri boga
Ili onoga drugoga
Iluzorno je govoriti
Jer i oni su san
Što postoji i kako izgleda
Život bez snova
Trebaju li mu materijalni okviri
Mislimo li da smo uspjeli
Kad nam je netko u san
Ubacio bolesti
Tražeći lijek
Postigli izlječenje
Bavimo li se onim
što ne postoji
Liječenjem sna
Krpanjem iluzije
Kako bi ona ostala održiva
Za koga
Za koga
Da li je smrt način
Izlaska iz sna
Ili nas se uvlači u jedan veći san
Kako svijetlost može umrijeti
Kako možemo biti krivi za bilo što
Kada o ničemu ne odlučujemo sami
Što je krivnja nego osiguranje sna
Da u njemu ostanemo
Vječno zarobljeni
Kroz karme
Darme
I ostale okove sna
I ovo što sada pišem
To što će čitati
Znajte
Samo je običan san
Pitaš se
Kako iz sna
Shvati da trebaju prestati podjele
Između tebe i mene
Da se trebamo vratiti u svjetlost
Prestati prolaziti kroz prizmu
Svjetlu ne trebaju boje
One su iluzije
Učvršćuju san
Naš stvarni svijet je nevidljiv
Bez potreba
Mi postojimo
Neovisno o bilo čemu
Kao što smo bili
Bit ćemo
U nigdje
To nije ništa lošije
Od svagdje
Jer čemu taj
Uzaludni napor
Kad sve je san
