U tami rođeno sjeme
Svjetlo ne zamjetno
Držiš u sebi
Strukturu svijeta
Ni sloboda ni nesloboda
Tad ne postojaše
Tek puko stvaranje
Na djelu
Ja ne pita
Njega ni sebe
Sve polet bje
Kao iskre
Iz plamena
Pucketao je beskraj
Poput užegle luči
Na vatri sagorješe ideje
Bez pitanja
Dvoumljenja
Jer ni uma tada
Za tada nema
Taj korijen nepoznat
Koji se plamenom hrani
Pa grije
Ledi
Steže
Vješa
Kao što
Omčom vrat ljubi
Nerazdvojni dio
Korpus, divizija
Brigada
Sve te riječi
Bjehu samo začin
Što okus daju
Putovanja
Buka je došla poslije
Podijelivši sebe u sebi
Pa od tada
Bubnjevi tutnje
Beskrajem dana i noći
I uvijek bude
One koji
Padaju u san
San zrcalo nemoći
Vrijeme nije imalo sata
Niti je znalo što je
Kao mlado košute
Nestabilno zakorači
Put traži
Prostor ga vodi
Zavodi, odvodi
Zarobi kao noć
Vojnika na straži
Ne postojaše gore ni dolje
Nije bilo linija
Niti drugo što
Osim volje
Svijet se počeo rastezati
Kao dojenče
Bolno plačući
Kroz suze
Probijala je svjetlost
Vlastite projekcije
Slike su bile
Bez boje
Ne postoji ljubav
Niti takvo što ima ime
Ni pridjeva ni rime
Ni slova ni riječi
Ni uza ni kazamata
Ne priznaje nikoga
Niti išta
Okova za nju nema
Niti se boji
Sjena, iluzija
Ne zovi ju
U svitanjima
Na kraju dana
Kad zadnji umirući
I prvorođeni
Budu iscijeljeni
Pokošeni
Ne kleči
Ne puzi na koljenima
Ne budi ponizna
Iskorištavana
Tebi ne treba
Sljedba obožavatelja
Ti si
U tami rođeno sjeme
Svjetlo ne zamjetno
Držiš u sebi
Strukturu svijeta
Ni sloboda ni nesloboda
Tad ne postojaše
Tek puko stvaranje
Na djelu
Dijete nema
Oca i majku
Oni su
Njegova djeca*
Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com
