Nemam ni dvije riječi
Koje bih ti mogao reći
Da nešto znače duši
Kad ni bog, ni anđeo uništenja*
Ne znače te riječi
Riječi koje same za sebe ne postoje
Ako tebe nema
Nema ni riječi
Vrata su na dohvat ruke
Odluka daleka
Da izađeš iz kuće
Svijeta
Etera priviđenja
Koja bih upotrijebio slova
Da opišem tvoje stanje
Kad si zrcala slika
Lika moga
Pokret ruke
Silueta se miče
Gledajući holograme u odrazima
Zamišljah stvarnost svijeta
Zarobljen u procijepu iluzije
Sjedeći na obali
Pijesak oceana
Daleka svjetlost
Bez osjećaja
Tkamo zrake
U tami tkalačkog stana
Povlačiš crtu
Kraj svoje noge
Gore nad tobom
Zvijezde promjene
Svjetlost i boje
Neke ugasle
Počnu da svijetle
Čime bih mogao opravdati sebe
Uzeti sve loše stvari
One dobre neka budu u istoj vreći
Neka se više ništa ne dijeli
Ne popravljaj druge
Ne mijenjaj sebe
Ti si jedno i drugo
U sebi vidim tebe
Odraz svjetla
Ne dolazi izvana
Svjetlo je vidljivo kad je pozadina tama
Ne sudi o bijelom
Ne prihvaćaj crno
Ti si jedno
Drugo
Ovaj svijet je podjela
Neka ne bude mjera tvoja
Tvoji koraci ili brzina
Ne znače ništa
Kad si to što jesi
U isto vrijeme
Na nekoliko mjesta
Ti si
Osnovni program
Matrixa
Vrata su na dohvat ruke
Odluka daleka
Da izađeš iz kuće
Svijeta
Etera priviđenja
Koja bih upotrijebio slova
Da opišem tvoje stanje
Kad si zrcala slika
Lika moga
Shvati ti si kreator i sluga
Vlastitog matrixa
Iskoristi snagu
Stvaranja svijeta
Popravi riječi
Ovaj svijet će
Kao ljubav teći
Od mora u more
Beskrajnog oceana
Možda tada se sjetiš
Pojma o sreći
*Anđeo uništenja, film Lousia Bunuela
copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com
