Ukupno prikaza stranice

ponedjeljak, 31. listopada 2011.

Evo me na putu

Evo me na putu
Na uzvisini
Mjestu mira
Cvjetovi svih boja
Svih vrsta
Koračam
Očevom grobu
Na ploči uklesana slova
Godina početka
Godina kraja
Jedne priče
Između ovih vrata
Kroz koja se prođe
Na odlasku
Ka početku
Na dolasku
Svršetku
Stojim
Znam
Njega tu nema
Gledam taj prostor
To vrijeme
Između
Mene i njega
Sjećanja bez reda
Lica nasmijana
Nevidljiv
Uz mene
Kad dižem se i padam
Očeva ruka
Bila je kraj mene
Pričali nismo
Svađa vrlo česta
No umjesto riječi
Potreba i briga
Kratki trenuci
Harmonije
Sklada
Pamtim samo
Nasmijana lica
Djetinjstvo mu prođe
U radu i znoju
A sin njegov
Huligan na cesti
Besprizorno lice
Mladića, dječaka
Bez naklona
Bez autoriteta
Nepažljiv i grub
Skrivena duša
Sa malo svjetla
U suzama se kupa
Na izlasku iz raja
Vrlo rijetko
Na križanju nekom
Sreli bi se kratko
Na razmeđu života
Pa dalje svako
Za korakom svojim
Sudbinu traži
Ništa nije dano
Odjednom
Oko mene ljudi
U naručju buketi
Cvjetovi u zimi
Na tren
Misao
Prerijom ponese
Koliko smo puta
Ginuli i mrijeli
Uzimajuć' tuđe
Svoj život smo krali
Mijenjali sudbine
Sa revolverom u ruci
Do novog grada
Do zadnjeg metka
Negdje po strani
U prašinu padali
Poslije udarca u grudi
Što nas to snađe
U tunelu svijetla
Tiho bez riječi
Drugo nismo znali
Ponekad su
Zvijeri
Razvukle nam kosti
Nije bilo
Vremena za raku
Čak ni sjećanja
U nekom danu
Bljedila su
U izmaglici lica
Kao aveti
Revolveraškog dvoboja
Poslije bačenih karata
Rasla su nam djeca
Na koljenima mira
U naručju sunca
Milovan vjetrom
Kad vjere je bilo
Pa se gubila
Zajedno smo
Stajali
Moj otac i ja
Već tolike eone
On besmrtan
A ja smrtan
Do zadnjega daha
Jer jednom
Kad sve prođe
Vječan život
Ostaje samo
U drugom filmu
Ja i otac
Dva brata
Na početku
U svitanje novog dana
Evo me na putu
Na uzvisini
Mjestu mira
Cvjetovi svih boja
Svih vrsta
Koračam
Očevom grobu
Na ploči uklesana slova
Godina početka
Godina kraja
Jedne priče
Između ovih vrata
Kroz koja se prođe
Na odlasku
Ka prvom danu
Na dolasku
Svršetku
Vječnog zavičaja




copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

srijeda, 26. listopada 2011.

Oltar

Oltar
Ispred
Mladoženja stoji
Otac dovodi mladu
Žrtveno janje
Duhovi lijevo
Aveti desno
Orgulje nebeskog svoda
Između pakla i raja
Postojanja
Nema čekanja i nadanja
Tako se ostvaruje svaka nakana
Što nas vodi izboru
Zašto bi smo htjeli
Da on bude trajno određenje
Vjera, vjernost, vjerovanje
U što, zbog ničega
Samo uvjerenje
Kotač života se vrti dalje
Sa nama, bez nas
Gdje je stanica na kojoj silazimo
U koji vlak se penjemo
Kada se rađamo, kada umiremo
Ponavljamo iskustva
Obrisanih memorija
Ili ipak ne
Iskustva su vrlo slična
Zar je bog tako ne maštovit
Ili smo mi kreirani u jednom rasponu razumijevanje
Otkrivenje je to što nas vodi

Strah od visine
Dolazi iz zaborava leta
Duše u kazamatima
Žrtvovane princeze u inkubatorima
Zmajevih jaja
Nasilno ubačen
R-kompleks
Kao chip
U ljudskim glavama
Priče o svijesti
Iz nesvjesnog stanja
Svijest sam o sebi nikad ne govori
Zar je otkriće
Da je nesvijest
Sa sviješću jednoznačna cjelina
Umjetno podijeljena
Kreator se pogubio
Pa gleda lijevo i desno
Ne može dokučiti
Što je svjesno
Što nesvjesno
Istina je cjelina

Svatko od nas
Bez posebnih znanja
Već uzimanja odgovornosti
Za vlastita prava
Beskrajnih mogućnosti

Otključavamo jedni druge
Taj val postaje plima
Kruna koja ne posustaje
Nema utjecaja mjeseca
Njegovih odašiljača
Zemlja na svom putu
Prema susretu sa samom sobom
Odlazi bez uštapa, mlađa
Bez modula i njegovih vozača

Ništa neće pasti
Ni planete
Ni nebo sa zvijezdama
Samo su zamijenjene trake
Sa sličicama
Promijenjenih holograma

David Lynch*
Sjedi u kinu
Oko njega ekrani
Istovremeno
Igraju svi njegovi filmovi
Kad završe
Kreću drugi
Zbog različite dužine i brzine
Dogodi se da igra isti film
Sa prizorima kraja i početka
U isto vrijeme
Ako dodamo ubrzanje
Sve postaje smiješno
Lynch se smije
Od uha do uha

Pogledaj tako svoj život
Je li on poslije svih uloga
Postao komedija
Imaš li hrabrosti smijati se sam sebi

Neugodna pitanja u nezgodno vrijeme
Glumac vježba uloge
S druge strane ogledala
Matrixova** policija
Procjenjuje sumnjive pokrete
Sprečavanje začetka
Nastajanja namjere

Ideje materije dolaze iz duha
Ništa ne stvara iluzije robota
Koji će vladati svijetom
Opsjene
Što bi moglo biti
Osim
Nedosanjanih sanja
Skretničara i vlakovođe
Dogovaraju novu igru
Niste krstili dijete
Niste ga cijepili
Karta za raj je upitna
Nisu inicirani bogom
Crkvom, vjerovanjem
Što će reći mili bog
Koji tamo negdje spava
Događa li se buđenje
Čovječanstva
Sa njegovim trljanjem očiju
Čuđenjem
Pa tko je ovo stvorio
Zabava na vrhuncu
Svi imaju dugu u očima
Tijela odbačena po strani
Kao gomila odijela
Sviraju Božanski zvuci
Pleše se ritam stvaranja

Nakašlje se bog
Oprostite što sam vas zaboravio
Nasta' muk
Tišina
Svi prasnuše u smijeh
Koji se zaori prostranstvima
Nestvorenog
Hard diska***
Prostor vremena
Postojanja
Sada
NISMO MI TEBE!




*http://bs.wikipedia.org/wiki/David_Lynch

**http://en.wikipedia.org/wiki/The_Matrix

***http://www.webopedia.com/TERM/H/hard_disk_drive.html

copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

petak, 21. listopada 2011.

Wait me in now/Čekaj Me u Sada

We walked together,

Through different landscapes,

Through forests and desserts,

Through wild and mild areas,

habited and inhabited spaces.



We looked to the changing,

distant and different horizons,  

till you said to me:

Stop, stay here.



But here is no special place,

Not better that all other places -

we have already been through.

But you said again:

No need to go anymore.

Just stand still and wait me in now.



What a paradox, to wait in now!

But I stood still.

I am standing still in now.

And my life is becoming a big paradox;

On one side, ever more expanding

in a wordless desire to encompass you more and more;

And on the other side ever more reducing itself,

to a dimensionless spot with ever less space and time,

living me always just enough air for the one next breath,

making me need less and less of that air,

leading me more and more close to you,

without leaving here and now.  



----



Išli smo skupa različitim krajolicima,

svuda smo bili,

u šumama i pustinjama,

stepama i prerijama,

pokraj rijeka i mora -

i svašta smo na tom putu vidjeli.



Išli smo stalno prema novim, udaljenim horizontima,

dok mi najednom nisi rekao:

Stani.



Ali ovo nije neko posebno mjesto,

Baš se ni po čemu ne ističe u odnosu na ostala mjesta koja smo obišli.

Ali Ti si opet rekao:

Nema potrebe da ideš dalje. Samo zastani i čekaj me u sada.



Kakav paradoks – čekati u sada!

Ali zastadoh.

Stojim u sada i moj život postaje veliki paradoks.

S jedne strane se šireći,

sve više i više u neizrečenoj želji da Te sve više obuhvati;

A s druge se smanjujući do bezdimenzionalne točke,

sadržavajući sve manje prostora i vremena,

ostavljajući uvijek točno onoliko zraka koliko je potrebno za sljedeći udah, smanjujući sve više moju potrebu za tim zrakom,

vodeći me sve bliže i bliže Tebi,

bez napuštanja ovdje i sada.   


copyright: Eloratea

Ukradene riječi

I
Prostranstvo varijanti ispod tvojih nogu
Igračke kao modeli
Šume li jutarnje zvijezde dok nestaju sa neba
Zašto se ne vide danima
Već samo ponekad koja svjetluca
Kao zvijezda Danica

Čuvareve tajne
Torba
Prepuna
Zagonetki
Svaka zagonetka
Njihalo*
Njihala, kao rogovi u vreći

Čuvar
Zanjiše lutke na koncu
One plešu, igraju , smiju se
Kad pusti konce
Lutke padaju, plaču, moleći
Ponovno uzdizanje

Čuvar se igra
Puno lutaka zahtjeva kontrolu
Nad grupama postavlja njihala
Nevidljivim nitima
Ispunjava želje
Ili su to prije strepnje
Negacije postojanja
Sve do urušavanja
To je temelj za izgradnju novih struktura
Energija
Njihala nikad ne nestaje
Kao ni jedna energija
Pitanje je u što se transformira

Jednostavna rješenja složenih problema
Zahtjeva ujedinjenje
Svih podijeljenih dijelova
Kao i spajanje svih čestica
Ne radi mega formi
Već zbog rečenice s početka
Jednostavno rješenje
Oduvijek postoji
Podjelom
Ono je gurano u stranu
Zamagljeno, zaboravljeno
Ono što je najvažnije
To rješenje postoji svuda
Kao i bog
Kao jedinstvo
Kao jednota
Kao kada ti kažem
Dobar dan
A ti se pitaš što to znači
Ne prihvaćajući jednostavnost
Rečenica

Zašto se dogodilo to što se dogodilo
Na putovanjima
Jeli postojao mamac?
Istražujući pravac
Mogućnosti
Došlo je do dezorijentacije
Skretanja s puta
Nije bitno skretanje
Izgubila se bit
Suština
Jedinstvenog djelovanja
Pridodani su atributi osjetila
Ne znam u kojoj fazi
No tada je počela patnja
Jer besćutni nisu bezosjećajni
Oni su samo druga vibracija
Nerazumljiva zarobljenim stanovnicima
Koji misle da je šetnja po raju
Sloboda
Vlastitom voljom izabrana

Kako se na zemlji spašava smrtnost tijela
Tako i izvorna inteligencija sama sebe popravlja
Oporavak na dijelovima vrši se
Putem bića, koja obitavaju zabačenim krajevima
Neprohodnim džunglama
Ovisno o njihovim razumijevanjima
Života, smrt, stvaranja
Na kraju sve poveže
Ista sila
Prisutna u svim danima

Obješeni na vješalima
Kao i lutke na koncu
Njišu se na vjetru
Val sreće ih obuzima
Ne dajući im da prekinu uze
Sjećanja
Vrtuljka koji ne staje
Vrtlog ne prestaje
No to je takovo mjesto
Sa svojim zakonima
A zakoni vrijede
Dok im se pokoravamo
Kada se odbace
Oni više ne postoje

Postoje druga mjesta
Izbor mogućnosti
Se ne događa danima
Samo Tvorcu
Razumljivim rasporedima
Putnici putuju
Domaćice spremaju zimnicu
Djeca bježe iz škole
Učitelji
Se boje autoriteta
Antipod njihala
Je odraz slike kroz ogledala
Bumerang prolazi na drugu stranu

Prijenos misli
Oživotvorenih slika
Magični obredi
Vaga na kojoj se nalazi
Ravnoteža
Suvišni potencijali
Nisu u mogućnosti
Pripadati svima
Dok se ne ostvari jedinstvo
Kreatora
Sa kreiranima

Nezadovoljstvo osude
Idoli bez snage
Prepušteni vjerovanjima
Prezir bojazni
Nadmoć se raspline poput balona
Sigurnost
Zaštićena željama
Nemanja i imanja
Krivnje novca
Savršeni bez ičega

Savršenstvo
Ne važni u posljednjim danima
Kotla i umiranja
Na kraju tunela
Izlazu iz crne rupe
Novo vrijeme se rađa
Sa bezbrojnim životima

Ravnoteža
Igrača na žici
Prijelaz preko mosta uspomena
Ruši se most katastrofe
Između visokih litica
Rijeka grli putnike
Noseći ih oceanima blaženstva

Svijet bez ratova
I pošasti ovog svijeta
Istovremeno egzistira
Izvan naših pet osjetila

Polje informacija
Bez ikakvog znanja
Kao i sve drugo
Namjera korištenja
Određuje tok igre
Ovih ili onih postojanja
Molim
Pa se ljutim
Krećem u rat
Opraštam
Multipraktik
Sve u jednom
Sve u jednom danu

Kuda putujem
Kuda me nosi
Plovim prema zvijezdama
Sa vjetrom u kosi
Beskrajnim poljima stvaranja
I nestajanja
Krećući se prema izboru mogućnosti
Koje se neprekidno stvaraju
Sve ovisi o meni
Da li ostajem
Sjedeći za stolom
Otvarajući staklenku sa pekmezom
Ili bez priprema
Uskačem na letjelicu
Iznad svih mogućnosti
Nošen prema novim
Doživljajima 
Kružnog putovanja
Stvaranja

II
Iz svijeta snova
Izvire mašta
Igra je to
Uma
Razum je ključara
Vrata stvarnosti
S druge strane je duša
Prelamaju se snovi
Sa stvarnošću je zbilja
Bez nje
Ništa ne postoji

Za neznalice
Svijet je tajna
Ključara ne vide
Ne postoji
Tako
Nema tko otključati vrata
Pustiti dušu
Svjetlom slobode
Obasjana
Prostranstvom da luta

Kad čuješ da sanjam
Probudi me
Ili u moj san uđi
To more od snova
Samo je stvarnost druga

Namjera
Ime je broda
Uskoro kreće
Čeka kapetana
Smjer putovanja
Slijedećeg života
U jednom postojanju
Umireš mnogo puta
Isto toliko se rađaš

Zbunjuje te ponekad
Već viđena scena
Slike sa putovanja
Ista je soba
Već u njoj si bio
Samo su sada
Prozori i vrata
Od stakla
Ogledala
Presvučena bojom zlata

Duša je uvijek čista
U najvećoj tmini
Božanska iskra
Beskrajem svjetluca
Čak neki stari film
Ponovo se snimi
Ista priča
Imena, uloge
Za glumce nove
Na što tada
Taj život liči

Nevažno je
Što bilo je poslije
Što prije
Ili sada
Nekako sve u isto vrijeme
Samo ti privid
Koprena nova
Daje drugi pogled

Sad budan igraš
Nekad sanjao si
Sve je iluzija
I nije ništa
Kad želja i mašta
Nemaju hrabrosti
Ispraviti stvarnost
Iskrivljenih ogledala

Plus zamijeni minus
Jednom kada
Očekivanja
Ne bu
Nestat će klatna
Zajedno sa stvoriteljem svojim
Ugodni dani
Zamjenjuju
Potucanja po ovoj planeti
Tražitelji smisla
I vlastitog cilja
Priče koje će iskoračiti iz svih denziteta
Vrhunac učenja je
Odlazak iz škole
Saznanje da ništa ne trebaš
Jer oni vani
To znaju
Na granici svijeta vjeruju
Neznanci se nadaju
U zatvoru
Parazita svijesti
Postoji sudbina
Koja se teško mijenja

U ovom trenu
Na mnogo mjesta
Postoje bića
Ne povezana
Koja mijenjajući
Kodove u sebi
Mijenjaju sve oko sebe
Bolji su od GMO-a

Tako se stvara
Nevidljivi lanac
Koji počinje pucati
Od siline svjetlosti
Sve slike
Postaju jedna
A jedna će
Nestati

Duša će biti
U kolijevci na startu
Kreirajući
Univerzum iz početka

Snaga zaborava
Drži ljudska bića
Izvan dohvata
Čarobnog štapića
Reklame prolaze kraj vas
Ulaze u nas
Tako ista metoda
Ovog denziteta
Odgovara svima
Bez panoa
S onu stranu očiju
Porukama iz nutrine
Svakog bića
Duša izlazi na površinu mora
Granica je to
Neba i zemlje
I tada se sve može
Hodajući iznad vode
To je hod između zvijezda
Pa se vjetar pozove
Puše u jedra čarobnjaka
Tada se krećemo između obala
Anđela čuvara
Oni su odani
Sistemima
Upravljanja
Svaka kutija se
Otvori
Misao, slika zvuka
Dušu više ništa ne veže
Konačno puna pluća
Snaga u mišićima
Bilo kojeg oblika
Forme nisu bitne
One služe podjelama

Jedan brod
Vozač jedan
Jedno svjetlo se spaja sa nama
Nestaje tama u grudima poput ogromnog vala koji ruši
Vjerovanja
Valja se prostranstvom
Stvorenog
Zadirući u nestvoreno
Rađajući
Novo svjetlo
Novog dana
  
*http://www.youtube.com/watch?V=7R_nptwxlqg&feature=related

PS, ukradene riječi su iz sadržaja prve knjige Vadima Zelanda, I Transurfing 1 - Prostranstvo varijanti, II Transurfing 2 - Šum jutarnjih zvijezda
copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Everything Burns (Anastacia ft.Ben Moody)

četvrtak, 20. listopada 2011.

Stvarnost i slika stvarnosti/Reality and its reflection


Okupljeni oko ruža udišu njihov miris
i taj miris ulazi u one koji mu se otvore;
I odjednom, oni primjećuju da miriše u njima,
I odjednom shvaćaju da je ruža u njima, da je u njima sam izvor mirisa;
Da je zapravo oduvijek tu bila, samo se projicirala van,
kao u snu, kao poruka o buđenju.

Okupljeni oko fontane gledaju njen zlatni sjaj, osluškuju njen žubor;
i na odlasku primjećuju da u njima ostaje taj zvuk, ta slika,
i počinju shvaćati da je izvor žive vode oduvijek i bio u njima,
protežući se privremeno izvan - dozivajući, dočaravajući stvarnost,
iz smjera u kome su gledali, dok nisu iznutra progledali.
Dok nisu i sami nestali, u stvarnost se pretvorili.

----------------



Reality and its reflection

Gathered around the roses inhale roses’ smell,
and it seems that smell enters into those open for it;
but at once they notice that smells inside,
they realize that the rose is inside, that the very source of the smell is inside;
Always being there, just projecting itself outside,
like in a dream, like a message about awakening.

Gathered around the fountain look its golden shine, enjoy its tranquil sound
and on its leave they notice that the picture and sound are staying inside;
and they realize that the source of living water is inside, always being there -
stretching itself for a while outside – calling, reflecting the reality
until they could return back and saw it inside;
Until they themselves could dissolve in reality without self. 



copyright: Eloratea

utorak, 18. listopada 2011.

Hašiša, hašiša


Hašiša, hašiša*, pomicanje svijeta
U našim glavama
Svijet nije u nama
Već mi u svijetu
Mjestu obitavanja
Kad se sva svjetla ugase i svijet počne nestajati
Želim te poljubiti
Gledaj me i kupaj se u mojim očima
To su vrata raja
Ja već plivam u tebi
Svijet se rađa i umire
Da li to sanjam
Dok s tobom u bezdan padam
Baldahinska postelja
Bjelina
Anđeoska krila
Odložena kraj kreveta
Crna tijela
Kao gavranova svila
Isprepletena u kovitlacu
Stvaranja
Oči gore
U njima vatra vulkana
Izmaglica oko tijela
Zrak treperi od drhtaja
Jecaja
Rađa se u nama
Novo svitanje
Iz nas dopire zvuk stvaranja
Te strune
Na gitarama
Božanska ruka
Svira uspavanku
Milujući lica
Pogledom baršuna
Zaspala i probuđena
Bez očekivanja
Djeca prepuštena svijetlu dana
Igra koja ne prestaje
Kao ni zagrljaji ponovnih susreta
Poslije dugog niza čekanja
Na ovoj planeti
U ovom vremenu
Prostora
Sada

*http://www.youtube.com/watch?v=6Mf_U1GV13c

Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Source of infinite renewal/Izvor beskonačne obnove

Source of infinite renewal

In unimaginable distance, before space and time, there were and forever are infinite possibilities called by One name - Infinity.
Everything that came into existence came through that source.
Everything that exits - exists upon the energy of that infinite source.
We, breathing here and now this never before breathed air,
We, looking now through these never-looked-through-before eyes,
stand still and wait in surrender and curiosity its new wave of renewal.
Without fear, in newborn responsibility we want to be ready when it comes;
we want to be transparent and conductive for always new task,
from this immense intelligence and energy,
coming ever again in new waves,
ever again in grater and more magnificent ways. 

Izvor beskonačne obnove

U nezamislivoj udaljenosti, prije prostora i vremena, zauvijek postoje beskonačne mogućnosti - jednim imenom nazvane – beskonačnost.
Sve što je nastalo, nastalo je iz tog izvora.
Sve što postoji - postoji iz energije tog beskonačnog izvora.
Mi, koji ovdje i sada udišemo ovaj nikada prije udisani zrak;
Mi, koji gledamo kroz ove oči koje nikada prije nisu vidjele,
zastajemo u tišini i u predanosti čekamo dolazak novog vala obnove.
Bez straha, u novorođenoj odgovornosti želimo biti spremni kada dođe;
Želimo biti otvoreni i provodni za uvijek novi impuls ove nepojmljive inteligencije i energije, koja uvijek iznova dolazi s novim valom,
uvijek iznova na snažniji i veličanstveniji način. 

copyright: Eloratea

nedjelja, 16. listopada 2011.

Drevno znanje

Drevno znanje
Nije u knjigama
Drevno znanje
Preneseno krvlju
Kostima
Dnk
Kao megalitni stick*
Po sadržaju
Slojevi svijesti
Svaki nivo jedan svijet
Dolazi kroz misli
Iz tih paralela
Prihvačanjem, identifikacijom
Sebe sa jednom od mogućnosti
Je li naše pravo jastvo
Mogućnost transformiranja
Elastičnost
Promjenjivost
Vjerovanje u ispravnost našeg načina
Kad su svi načini sklada i nesklada
Ispravni

Ruka kad prolazi kroz zid
Ogledalo naše stvarnosti
Ne izlazi na ulicu sa koje smo došli
Samo krov zastire nebo sa zvijezdama
Olujne noć
Sunčane dane
Hladnoća i vrućina
Odraz našeg straha
Za tjelesnost
Čuvamo a ne znamo ni što
Zato se bojimo
Ne znajući

Informacije
Počivaju u našim svemirima
Okruženim astralima
Povezani sa Svima na koje se odnosi: u istom trenutku
Strah nas razdvaja
Same od sebe
Ne štiti od ničega

Pratnja odlazi sa umrlim kraljem
Transformacija duše u prostranstvu varijanti**
Prijateljstvo iz djetinjstva
Nema granica
Ljubav je čista
Igra radi zadovoljstva
Međusobno usklađenih interesa

Crno lice i jedno koje pocrni
Prolaskom kroz tunel
Gustog prometa
Govori o harmoniji koja se preslaguje

Strah iznad postelje
Zatvaramo oči da duša počiva
Na mirnim poljima
Kupana zrakom
Čistog odraza u bijelim oblacima
Na nebu bez letjelica
Promjenjivih boja
Niti jedna nije ista
Nijanse se slijevaju
Stapajući
Kao ideja savršenog kaleidoskopa

Igra beznađa
Igra blagostanja
Promiču zgrade
Prolazi ulica
Dojam kretanja
Zamijenjen sa dojmom stajanja
Na jednom mjestu
Slike promiču
Projicirane kroz naše oči
Matrice u našim glavama





Copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Now-gate

Now-gate is a real star-gate.
Like an ancient mysterious gate -
rediscovered, working, leading to other dimension,
in space beyond the time.

It is available for all who see it;
for all who can - to step through,
to go through, on the other side.
Not in paradise, or hell, or any other imagined there,
but here – here in now!

Now-gate is a gateless gate.
No need and no help of special suits,
or rites, or magic chantings.

Only that matters are -
deep longing from the heart, in fire burning all its former content and
surrender of the mind, left without any of the former options;

Only that counts is one, big letting go of everything.
That’s the only condition of this gateless- star- gate;
That’s the fixed price for now: everything! 



copyright: Eloratea

subota, 15. listopada 2011.

Kroz prozor

Gledam i još uvijek ne shvaćam
to što vidim -
Tko je naslikao:
nebo, sunce i more?

A ljude?
Tko je njih izmislio i osmislio -
Da postoje, da se kreću i
po toj trodimenzionalnoj panorami šeću?

I što je uopće s njima taj tajanstveni tvorac mislio?
Je li sve baš tako htio, ili im je i malo slobode ostavio?
Da li ih s ljubavlju gleda? – Izdaleka il' izbliza; Izvana il' iznutra?

Možda upravo nešto važno s njima smjera?
Možda ih nevidljivom rukom na sljedeći korak tjera?

Ili on iz dimenzije druge
samo sanja sve te ljude?
I nebo i sunce i more.
I svojim ih dahom sve u snu oživljava;
I sve se samo u njegovu umu dešava;
I samo njegovo srce u svima odjekuje
i svemu puls života udahnjuje?

Dok se ne probudi;
Dok se budan snu ne nasmije;
Dok se u zvuku njegova smijeha i posljednji ostatak sna ne raspline.

Tako da može poželjeti usnuti novi san;
Još nesanjan,
još stvarniji.
 
copyright: Eloratea
 
 

petak, 14. listopada 2011.

Human’s journey


travel slowly,
somewhere between the shore and sea,
below the colored sky.

New day still unmanifested;
One of them already knows what it will bring,
the other still doesn’t.

They always travel together,
although not on a visible distance.
But first one always observes and takes care of the other.
If he wavers sometimes,
the first one reminds him of his role
supporting him in facing the task.

Step by step, task by task,
they become ever closer;
tasks more like a game;
the other one becomes more as the first one.
Observing the game he plays in,
waving the life tapestry and
disappearing in never ending expansion of being.  

copyright: Eloratea


 

četvrtak, 13. listopada 2011.

Što vrijeme dalje odmiče

Što vrijem dalje odmiče
Dogma je sve veća
Jača
Istina izgubljena
Skrivena

Svaku noć snovi
U ime viših ciljeva
Ljubav je zaboravljena
Strah puzi uz granicu
Strah na obje strane

Iznad druge stvarnost
Nema broja za brojanje
Koju ćeš privući
Sama je stvarajući
Ne vidim drugog izlaza
Nego sama kroz sebe
Poniranje kroz srce
Kao rijeka koja se gubi u planinskim
Usjecima
A onda izvire
Ispod crkve
Manastira
Cetina*

Gdje ćeš ti izaći
Na vratima duše
Ili u njenom središtu
A zvijezde će putovati
U svim smjerovima
Preko neba tvojih očiju

Duša ti govori
Ne prepuštaj se svijetu
Zbog ničega
Ništa te za njega ne veže
Uze sama si stvorila
Uvijek opravdanja
Za ne činjenje
Činjenjem pogrešnog
Nadajući se spasenju
Jesi li to ti
Od Oca Jednoga
Stvorena
U krilu majke
Jednote
Rođena


Na dlanu sudbine
Posložene
Linije
Čitačica izvučenih karata
Ne nosi vjetar promjena
Ne trebaš sebe mijenjati
Već sebe živjeti
Kao ciganka
Koja govori
Tri puta potvrdi
Da
Bez sugestija
Uđi u san
Budnog sanjanja

Zašto
Si to što nisi
Određuju li te misli
Tijelo
Horoskop
Ili čekaš nekoga
Za put
Na kojem ćeš druge sresti
Ne čekaj
Kreni

Ne boj se suda
Već si osuđena
U životu protiv sebe
Neskladu duše
I razuma

Bol je dugovječna
Htjenja duše
Izražava riječ
Sloboda
Vrijeme je da ju uzmeš
U naručje
Kao majka dijete
Tako će i ona rasti uz tebe

Ne brini
Propadaju svjetovi bola**
Nastaju novi na
Nebeskim poljanama ***
Gdje ljubav nije uvjetovana
I svakog grliš
Jednako
Bio prosjak ili car
Ubojica ili krvnik
Nevin ili podmukao
On je tvoj
Brat
Iz istog izvora pijete
Jasni su dani
Bez iluzija
Opsjena u stvarnosti
Ne postoji

Izdrži
Život beskrajni
Življenje ne poznaje dugove
Ni robove
Ni okove
Ne poznaje uvjete

To je tvoja istina
Ljubav za kojom vapi duša
Nahrani ju
Neka bude sretna
U miru beskrajnih putovanja
Zadovoljnog razuma
Ti si kao i svaka druga
Jedna
Ne ponovljiva
Voljena



*http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=1834:sfsf&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112

**http://www.lyrics007.com/Cream%20Lyrics/World%20Of%20Pain%20Lyrics.html

***http://www.pastoralmladih.hr/Materijali/Prezentacije/Psalam-23.aspx

copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com

Sada

Gdje god bio, budi u sada!
Što god činio, čini u sada!

Sada, samo u sada je tvoj dom.
Samo u sada gori vatra u srcu;
Samo u sada sja svjetlo u umu;
Samo u sada djelovanje ima smisao.

Dok počivaš počivaj u sada –
neka svijest vječnog sada bude tvoje sidro,
inače će te vjetrovi misli i valovi osjećaja
bacati kao beskućnika pučinom besmislenog postojanja.

I kada ugrijan tom moćnom vatrom kreneš dalje beskrajnim putem prema smislu,
kada zaploviš uzvodno životnim tokom prema Apsolutu,
ne zaboravi ga.
Ne ostavljaj sada!
Neka sada bude kompas koji će te držati na dobrom pravcu;
Neka sada bude svjetlo koje će ti ga osvjetljavati;
Neka sada bude tvoj suputnik.
Jer nitko drugi i ništa drugo to ne može. 


Only in now is your home.
Only in now burns fire in your heart;
Only in now shines the light in your mind;
Only in now your action gets meaning.

When you rest, rest in now –
Let the consciousness of eternal now be your anchor,
so that winds of thoughts and waves of feelings
can’t throw you on an open sea of the meaningless existence.

And when being warmed you continue your endless way to the purpose,
when you cast off upwards on the life stream to the Absolute,
Don’t forget it. Don’t leave now!
Let the now be your compass keeping you on the right curse;
Let the now be the light lighting your way;
Let the now be your companion.
When none and nothing else can.

 copyright: Eloratea