Gledam i još uvijek ne shvaćam
to što vidim -
Tko je naslikao:
nebo, sunce i more?
A ljude?
Tko je njih izmislio i osmislio -
Da postoje, da se kreću i
po toj trodimenzionalnoj panorami šeću?
I što je uopće s njima taj tajanstveni tvorac mislio?
Je li sve baš tako htio, ili im je i malo slobode ostavio?
Da li ih s ljubavlju gleda? – Izdaleka il' izbliza; Izvana il' iznutra?
Možda upravo nešto važno s njima smjera?
Možda ih nevidljivom rukom na sljedeći korak tjera?
Ili on iz dimenzije druge
samo sanja sve te ljude?
I nebo i sunce i more.
I svojim ih dahom sve u snu oživljava;
I sve se samo u njegovu umu dešava;
I samo njegovo srce u svima odjekuje
i svemu puls života udahnjuje?
Dok se ne probudi;
Dok se budan snu ne nasmije;
Dok se u zvuku njegova smijeha i posljednji ostatak sna ne raspline.
Tako da može poželjeti usnuti novi san;
Još nesanjan,
još stvarniji.
copyright: Eloratea
