Idem nekom cestom
Iza blokova betona
Na klupi sjedi
Starac
Prosjak
Teško diše
Hropac se čuje
Stadoh kraj njega
Iz džepa svog kaputa
Izvadih pljosku
Rakija što liječi
Skinuh čep
Dadoh je starcu
Drhti ta ruka
Pogleda moje oči
Pa prinese usnama
I rakijom ih smoči
Hvala ti pjesniče bezvremeni
Što dade mi dah života
Sjedi kraj mene
Tu slijeva
S desne strane
Sjedi tvoja sjena
Otkud znaš za mene
Pitah ga blagim glasom
Čudno mi
Samo lutam
Pjesme su u mojoj glavi
Neprestano
Slažu nove slike
San ne postoji
Java se ne glasa
Pjesma za pjesmom
Pehar vina
U čašu ljubav toči
Pjesniče
Ti si stvaratelj na putu
Zvijezde te znaju
Nova pjesma
Sunce ugasi
Svijet se rađa
Jeli ti jasno
Kako to ide
Ti nisi u umu
Um njegov je u tebi
Neprekidno stvaraš
Živiš stvoreno
Ideš dalje
Nisi ti samo ovdje
Misliš da sjediš kraj mene
Po svuda si
Pjesniče
Neznani
Ja
Gledajući tebe
Ogledalo mi daje
Sliku sebe
Pisanje, ti majstore riječi
Vrata otključava
Riječima
Kidaš uze
Odbacuješ lance
Riječi si pogazio
Uvjete spalio
Na vatri srca
U toj vatri
Smrt ne postoji
Samo kreacija
Pjesme u tvojoj glavi
Slike vidim
Na velikom platnu
Komešanje
Nema sudaranja
Kaos
Viši red
Postojanja
Ostavi tijelo
Više ti ne služi
Ti si taj kaos
Stvaranja
Postojanja
Sjena
Kraj mene
Dugo me prati
Sjenka je svjetlost
Skrivena od svijeta
Za tebe
Ne trebaju znati
Gledaš
Ovaj starac zbori
Ne otvara usta
Svaku riječ ćutiš
U strunama tijela
A tijelo se gubi
Samo čista esencija
Stari jezik
Pjesnika, lutalice
Jedan od sviju
Koji su došli
Da život životu se vrati
Pogledah prema gore
Nešto u tmini
Treperi
Iskri
Reci mi starče
Vidiš li i ti
Što u mom oku sjaji
Okrenuh glavu
Prema njemu
Više ga nema
Nestade u trenu
Klupa ne postoji
Ispružih tijelo
Pokrivač je nebo
Zatvorih oči
Počeh padati
San se smjestio
Ispod kapaka
Isključene su oči
Dubine
Oko mene
Sa svih strana vodopadi
Zelene
Guste šume
Svjetlost
Izvire iz svega
Kad nema riječi
Samo slike postoje
Zadnje sjećanje
Noć bez zvijezda
Znam
Ja sam
Izgubljeni
Molitve nemam
Strah ostavih
Negdje na putu
Mirno stanje
Igra oko mene
Orkestar svira
Sonata
Zemaljskih gitara
Već sve sam to čuo
A sada
Zadovoljstvo
Nikud se ne žurim
Zadovoljstvo
U meni
Gdje se to nađoh
Lebdim
Sve je lako
Nova pjesma
Se piše
Samo zaborav
Stvara taj privid
Samoće
Odvojenosti
Stvarnost je
Da uvijek je tu
Ti si u njemu
On u tebi
Obitava
Iz tame
Bujica boja
Duboka mora
Voda diše
Iskre me dodiruju
Prolaze kroz mene
Razgovaram s njima
Svima
U isto vrijeme
Ta bića su
Kao i ja
Prolaze slike
Dolaze riječi
Melodije
Pleše se ove noći
Noć ka danu hita
Zora
Se promalja
Cvrkut ptica
Pjesme novog dana
Simfonija
Razigrana
Ležim na klupi
U nekom parku
Pokriven novinama
Kraj mene
Bijeli list papira
Uzeh ga
Pogledah bolje
Pojave se slova
Piše
Nema više
Slova nestadoše
Jesen je stigla
Jedan list sa grane
Leprša
Prema zemlji se spušta
Zatvara se knjiga
Prazna bez slova
Jer ni u jednoj
Knjizi
Ništa ne postoji
Sve su to samo
Snovi
Snova
U umu sanjara
Tako se svijet stvara
Samo pazi
Svijet je igra
Koja zavarava
Ljubav je jedino
Što smisao daje
Kad zaboravimo na nju
Smisao se oduzima
Postaje važno
Sve što ne postoji
Važne su stvari
Tako se neprekidno
Iluzija rađa
Dobro, shvatio sam
Ljubav te jedino zanima
Jer tada živiš
To je kraj
Umiranja
Um kreatora
Daje ti sve što
Poželiš
Onda, što čekaš
Idi i
Živi
copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com
